Began Četić je bio hodža u bakšaiškoj džamiji po mojoj procjeni u prvoj polovini 19. stoljeća. Ne zna se baš puno o njemu, osim nekoliko interesantnih detalja.

Svojom rukom je prepisao Musaf, koji je njegov unuk Bećo ponosno čuvao u svojoj kući. Na žalost taj Musaf nije sačuvan. To je u stvari Kuran, ali sa surama poredanim kako su nastajale, a ne po redoslijedu kako su konačno zapisani u Kuranu. Izgorio je u Drugom svjetskom ratu zajedno sa predratnom kućom na koju je pala njemačka bomba.

Oženio se sa Fezom Krezić iz Kladuše. Da li je osim Mustafe i Hasana imao još djece nije poznato. Isto tako vrlo vjerovatno je imao i više žena. Tetka Feza je od Stare majke Nure zapamtila interesantnu priču o Beganu, koja jako lijepo predočava njegovu ličnost i vrijeme u kojem je živio ( vidi link Feza Salihović - Began Četić)

Sahranjen je ispred bakšaiške džamije i trebao bi da postoji njegov nišan i danas u njenom dvorištu. Nažalost, još jednom, nišan na gornjoj slici i ono što je majka Nure mislila da je Beganov nišan ( vidi link Feza Salihović - Nišan Began Hodže) nakon provjere pokazalo se da nije. Taj nišan pripada Huseinu Hadžiću, koji je umro početkom prošlog stoljeća.

Senad Četić