U matičnim knjigama je sačuvan podatak da je Sadika Četić, udana Mahmutagić i među rodom i narodom poznata kao Dika, rođena na katolički Božic godine 1945. Vjerodostojnija je ipak priča njena majke, neviste Nure, prema kojoj se Sadika u stvari rodila u proljeće naredne godine, u zoru slavljeničkog 1. maja 1946.

" Ja sam tu cijelu noć mlila," pričala je majka heklajući, uz kafu, " kad me je zabolilo da rodim svoju Diku. Kako je bio otoman u mlinu gdje se znao odmarati Muharem, ja sam tu legla i bez ičije pomoći rodila." Po okolnim brdima, po Pokoju,Grabežu i Debeljači gorile su prvomajske vatre kad je stara majka iznjela Diku, svoje šesto dijete i četvrtu kćer, iz starog mlina u Hatincu.

Nesretnim slučajem, kao dvogodišnja djevojčica, pri padu sa prozora porodične kuće, Sadika je slomila nogu u stopalu.Nesto zbog ograničenih mogućnosti roditelja, a dobrim dijelom zbog nedostatka vrsnih ljekara u to vrijeme, Sadika nije nikad dobila adekvatnu rehabilitaciju. Posljedice tog događaja, ona će hrabro da nosi kroz cijeli život. Sadika završava osnovnu skolu u Bihaću i poslije kraćeg izleta u srednjoj medicinskoj školi, ona se opredjeljuje za trgovačku školu i završava je nekoliko godina kasnije u Banja Luci.

Sadika je posjedovala urođenu elokventonost i bila majstor neposredne komunikacije, kako u privatnom životu tako i u kontaktu sa mušterijama. Sadika se udala 1969. i dobila dvoje djece, sina Dževada i kćerku Zarfiju i nastanila se sa svojom familijom u Hatincu, u neposrednoj blizini rodne kuće, u okolini u kojoj je odrasla. Život je često bio nemilosrdan prema toj profinjenoj duši, lijepoj kao i njeno lice, nasmijano i vedro uprkos povrijeđenoj nozi i u zrelim godinama, hronične bolesti mišića. Nakon teške operacije srca Sadika je umrla u 53. godini života, augusta mjeseca, godine 1999.

Ostala je zapamćena kao brižna majka i vrijedan radnik. Ostalo je i predanje, kao legenda, o Diki, tetki i čuvaru tajni, jedinoj od pet sestara koja je ostala u okrilju rodnog doma, merakliji i posljednjem romantičaru, gurmanu života i duši lijepoj, prelijepoj.

Dževad Mahmutagić