Hasan Četić je najupečatljivija i najcjenjenija figura u familiji Četića u perodu poslije Drugog svjetskog rata, uglavnom zahvaljujući svom učešću u ratu i vojnoj karijeri poslije toga. Živio je u Beogradu i kad god je dolazio u rodni Bihać, cijela familija ga je dočekivala sa posebnim poštovanjem i ugošćavala ga sa velikim uzbuđenjem i srećom, najbolje što je mogla. Isto tako bio je vrlo poštovan u gradu od strane zvanične politike i mnogih ratnih drugova.

Rodio se kao najstariji Bećin sin sa drugom ženom Ajišom Pečenković i odrastao je u staroj porodičnoj kući u Hatincu. Kako je sam često isticao imao je sretno djetinjstvo i bio razmaženo dijete. Uspomene iz mladosti na prekrasnom imanju pored Une ostali su u njegovom srcu zauvijek. Iako je živio u glavnom i najvećem gradu bivše Jugoslavije i imao sve što se u ta vremena moglo imati, intimno je patio za Hatincem i Bihaćem cijelog života. Pošto nije imao djece, jednom prilikom je pitao brata Muharema da mu dozvoli da vodi brigu o njegovoj najmlađoj kćerki Aidi. U to vrijeme se živjelo jako tesko, uglavnom se oskudjevalo u svemu, a Muharem je imao sedmoro djece. Hasan je sigurno mogao pružiti Aidi puno bolji život. Nakon razgovora sa majkom Nurom, koja nije željela ni pod koju cijenu odvojiti se od svog djeteta, Aida je ostala u Bihaću.

Hasan je išao u bihaćku gimnaziju, školu koja je nasuprot religijskom nudila građansko obrazovanje. U petom razredu gimnazije ( po sadašnjem sistemu to bi bio prvi razred ) postao je član SKOJ-a. Sa 17 godina i nezavršenim šestim razredom gimnazije po nalogu SKOJ-a otisao je u partizane. Odlučio je da to kaže samo svom ocu. Zanimljiv je taj razgovor sa ocem koji mi je Hasan opisao u našem telefonskom razgovoru 2009, godine. Najbolje je da ga poslušate na linku Izvori podataka - Odlazak u partizane. Bilo je to 1942, godine i otišao je u borbu sa vilama za đubar u II Krajišku brigadu.Ubrzo po Titovom nalogu, Hajro Kapetanović i Enver Redžić su dobili zadatak da formiraju VIII Krajišku brigadu, uglavnom od muslimanskih pripadnika. Tako je i Hasan dobio prekomandu u VIII Krajišku i postao pomoćnik političkog komesara čete.Poslije jedne godine je postavljen za pomoćnika političkog komesara bataljona, pa onda kao komesar bataljona. Interesantno je da od odlaska u rat nikada se nije vratio u Bihać do 1945. tako da familija nije znala da li je živ ili nije. Rat je završio kao kapetan prve klase. Već je 1945. godine krenuo u vojne škole i ubrzo otišao na mjesto komesara VIII Crnogorske brigade u Knjaževcu kod Niša. Poslije toga otišao je u ratno vazduhoplovstvo u Skoplje. U međuvremenu je završio sve vojne škole, uključujući i akademiju. Otišao je u penziju kao general ratnog vazduhoplovstva ( vidi link Izvori podataka - Vojna karijera ).

Hasan je doživio duboku starost i umro u Beogradu u 85. godini života. Zanimljivo je da familija nije saznala na vrijeme za njegovu smrt, tako da niko iz Bihaća nije bio na njegovoj sahrani u Beogradu, a toliko je bio poštovan u svom gradu.