Moja stara majka Nure je bila najbolji poznavalac detalja o Četićima. Pošto nije znala čitati ni pisati svoje znanje je prenosila usmeno u svim prilikama i svima koji su je htjeli slušati. Među slušaocima je najpažljivija bila tetka Feza Salihović, koja ju je pazila i gotovo svakodnevno obilazila pod stare dane sve do smrti. Majka Nure je imala nevjerovatno dobru memoriju i od momenta kad se udala za Muharema 9, marta 1926.godine voljela je familiju svog muža kao ni jedna druga snaha.Vjerojatno je i to jedan od razloga što je sve pamtila i doživljavala sa velikom srećom. Pošto je to bila i prva Bećina snaha, dobila je nadimak Nevista. U familiji su je najčešće tako zvali. Kasnije je došlo mnogo 'nevista' u familiju, ali niti jedna nije bila Nevista.

Bila je visoka, jako lijepa žena sa izrazito crnom dugom kosom i očima. Ja je se sjećam sa velikom ljubavlju i nostalgijom, jer je prema meni osjećala posebnu ljubav, valjda kao prvom unučetu. To su svi znali, uključujući i svu njenu unučad, jer se nije baš ni trudila da to sakrije. Kradom ujutro davala mi je orahe, ranom zorom pokupljene u Dolni, dok su još sva djeca spavala. Skrivala ih je u dimijama i u zgodnom trenutku kad smo bili sami davala mi ih sa smješkom i očima punim ljubavi i sreće. Puno puta me spašavala od moje stroge majke Muradije, kada bih igrajući se u Dolni na potoku upao u njega.

Moja Stara Majka je imala lijep i jednostavan život: starala se o djeci i kući. Kao mali dječak jako sam volio njene pite. Nikad ni jedno dijete nije tjerala da jede. Sjećam se dobro njenog bureka smotanog u spiralu u velikoj tepsiji, ispečenog u fijaker šporetu i nas hrpa djece za sofrom. Godina pedeset i neka, stoljeća prošlog. Dok majka Nure spusti tepsiju, burek je planuo. Ko sit, ko gladan ! Ako si zadnji put ostao gladan, sigurno si naučio da se ne priča kad se jede i trudio si se da budeš za sofrom i da jedeš. Bez priče i puno mudrovanja. Znalo se da nema repate, da je ručak gotov i da majka ide u komšiluk kod Zlatke na kafu. Kom pravo kom krivo, tako je bilo.


Nure je imala nevjerojatno prirodno istančan, jednostavan, iskren i otvoren odnos sa svima u familiji. U posjetu svojoj djeci je odlazila navazdan. To je značilo dođem ti u goste rano ujutro i odlazim naveče. Na prvi pogled se nameće utisak da je bila dosadna. Međutim ne, upravo obrnuto. Sjećam se kada je prvi put došla meni, mojoj porodici i svojim praunucima u posjetu. Moja Radmila je bila koliko iznenađena toliko i oduševljena sa Starom Majkom Nurom. Evo šta je zapisala u jednom nostalgičnom raspoloženju o Nuri:

"Moja Stara Majka...Nevista. Nure Četić. U Četiće sam usla prekasno, al' bilo je prekrasno. Zbog nje.Iako smo svi bili Bišćani, i svi bili obrazovani, i svi bili "napredni", osjetilo se ono nešto zaziranja od onih "drugih". U svakoj kući. Ako je stric kao "napredan", strina baš i nije. Niko ništa nije govorio, al' sve se vidjelo.

Svakako, nalazili smo ljubav i na jednoj i na drugoj strani, tamo gdje je trebalo. Senada se to nikad nije ticalo, a mene je ponekad boljelo. Papiri i matičar, Četic, poslije one crtice iza Soleša, nisu bili znak da sam Četić. Pravi ulazak je bio - kad ti kafu donesu na drveni sto, u Lučici, pod hladom, uz Četica mlin. A tamo, Stara Majka. Stopila se s Unom, Brvicama, Mlinom. Osjetiš, iz daleka, da su jedno, već decenijama. Majka u dimijama, šamija joj dušu uramila. Ja mlada "kaurkinja", uske farmerice ne daju prolazniku da mi oči vide. Godina 88, taman kad smo se počeli prisjećati da nas ima i ovih i onih, i taman kad se u školama prestalo ponavljati ono Titovo "kao zjenicu oka svog". Mislim, kad me one u štiklicama poprijeko gledaju, bolje da se vratim, prije no što u Lučicu zakoračim. Senad me zagrli, ponosno, podsjeti me ko je Stara Majka, i, ja uđem u Četiće.

Prisjećajući se "naše dobre majke", prisjetih se i tog da me je Senad, dok smo se još "zabavljali", "hodali", odveo u Lučicu i tamo mi, prvi put, rekao da me voli. Tad mi je to bilo "samo" romantično, pored unskog slapa, a tek sad, dvadeset tri godine kasnije, u potpunosti mogu obuhvatiti, i srcem i umom, njegov gest. Kad me je majka Nure 88. prvi put povukla u zagrljaj, u ladovini, uz prisistvo tetaka, rođaka, nije me nikad iz njega ispustila. Ubrzo smo dobili Sandra, Senadovog sina. Imala je ona praunučadi već, voljela ih sve, kao i svu svoju unučad, ali, ovo je bio sin njenog prvog i najdražeg unuka. Kako nam je Sandro imao tamno plave, a Senad i ja smeđe oči, mnogi su ćutali, neki su me kao tješili da je to "tako dok majka doji, svi imaju plavkaste oke", a ja davno prestala dojiti; samo ga je majka Nure s ljubavlju položila na svoje ispružene noge, kolijevku od njih napravila, lagano ga zaljuljala, i kao da mu pjeva, zašaputala - Sine moj, oči moga Huse...

Zavoljela sam je prvog dana, onako, na prvu, kako zavoliš samo nekoliko bića u svom životu. Tad mi je, mladoj i nesigurnoj, postala majka. Kad je prvi put rekla da će nam doći "na vas dan"...ja sam stvarno bila sretna, i misleći da je to vrijeme ručka, planirala teleće šnicle i krompir. Ja kuham. Sve što sam tad znala. Što nisam znala je - da Majkin posjet počinje zorom, a završava sumrakom. Prvi put, Beka je dovezao, ni razdanilo se nije. Skuhala kafu, popile. Sandro i Tin se probudili. Meni neugodno Majku samu ostaviti. Senad na poslu.

- Samo ti svoj pos'o, ćeri...Ja cu malo prileći...

Štono mi kažemo "k'o dlanom o dlan" dan prođe, Sunce zađe, vrijeme da se Majka u Četiće vozi. Senadovi i moji roditelji su u našu kuću ulazili kao gosti. Bilo je uvijek specijalno spremanje, čišćenje ćoskova, pranje zavjesa...I moja i njegova majka su uvijek bolje od mene znale gdje mom fikusu najbolje svjetlost pada. Ili ne pada. Staroj Majki je, taj isti, fikus bio samo lijep. Ona nam nikad gost nije bila, samo dobra duša, koja se, urijetko, na vas dan pojavi u našem domu. Kad je Tin prohodao po Lučici, Majka pogled s njega nije skidala. Samo ga je, onako nestašnog, sebi u krilo stavljala i pjevušila - Isti moj Senad, isti moj Senad...

Zadnjeg ljeta sam je, za onim drvenim stolom, pitala sta sad misli o svom životu, ipak, devedesata se bliži.

-Dijete moje, pa svaki dan mi je drag. Vidi ove ljepote..

I pogledom je zagrlila Senada i njegove sinove koji su se spustili par koraka dole, da se napiju ledene Une. Kad je njen sin prvenac, naš dido, otišao, njeno zdravlje je popustilo, sad znam da je samo odustala. Zadnji posjet, kažu nista ne jede, tetka Feza, tetka Vesna i ja dovele joj djecu da ih vidi. Zumra, snaha joj, napravila sočnu baklavu. Majka, od mene, pojela jednu cijelu.

Ubrzo, za svojim prvencem, otisla i Nura Četića.

Ostale za njom priče, o dobroti, o ljubavi, o sreći, o radosti življenja. Ostalo nje u ćerima njenim, u tetki Fezi ponajviše.

Ostalo nje u unukama njenim, u tetki Vesni najviše.

Kad završim sve "po kući", skuham sebi popodnevnu kafu, sjednem u dvorište svjetovima udaljeno od Une, i Senad kaže:

- Eto te, ista Stara Majka. Tvoje vrijeme za kafu. I kone.

Meni, snahi Nurinoj, u zemlji tuđoj, kapljice Četića slapa orose lice i dušu.

Nostalgija..."