Kolonjska voda, rokovnik, sat, "kvalitetna" olovka, džemper...sve to na stranu, ali kad Tvoj "Sin" Tebi napiše koju riječ, to je bio najveći i najljepši poklon.

Ne znam je li ti poznat moj novi stav o životu i životu poslije, o komunikaciji jednog s drugim. Nikad o tome nismo razgovarali u Tvojih 67 ovozemaljskih godina, a trebali smo. Ja Ti, Tata, vjerujem da život poslije postoji.Vjerujem da si Ti moj Anđeo-Čuvar. Vjerujem da mi dođeš kad mi je teško, vjerujem da se raduješ kad mi je (bilo) lijepo. Vjerujem, Tata, srešćemo se opet. Vjerujem, bićeš ponosan na svog Sina. Vjerujem da misli moje i ljubav moja do tebe dopiru. I još žesće vjerujem kad pošaljem Ljubav u eter, kad je podijelim s vasionom, da se umnožava, rasplinjuje brzo i - do tebe dopre snažno i moćno da sve pršti u tom tvom svijetu, a u ovom mom majčinsko Sunce i nježni treptaj zvijezda u mom "žutom" oku kažu - Znam, Sine...

Znam da Ti znaš, Tata, ali ja hoću da cijeli svijet, i ovaj moj i taj Tvoj to znaju. Nisi mi bio poznati glumac, sportaš, ni predsjednik nečega pa da te drugi slave. A greška je, velika...Toliko dobrih i blagih ljudi kao Ti odu, kao da nikad nisu bili. Tata, i sto godina od danas, kad svijet bude slavio ove naše i neke im nove praznike i godišnjice, neko će nabasati i na ove moje riječi kojim ja slavim Tebe.

Slavim sve trenutke koji su mi tebe dali. Kad si mi kupio prvi fudbal, kad si me oblačio jutrom, ljubio za laku noć. Kad si me budio da gledamo Alija, kad si recitovao sa mnom sve reprezentacije i fudbalere svijeta. Kad si mi prvu košarkašku loptu donio. Slavim svaki buket cvijeća koji si krišom, iz stojadinovog gepeka, vadio za Osmi Mart. Svakoj po jedan; mama, Nada i ja.

Zahvaljujem Ti se na svakoj utakmici na kojoj si me bodrio, na slobodi da studiram sto volim, a ne što je "korisno", na ljubavi za mog Senada i moju lijepu dječicu.

Zahvaljujem Ti se što si mi dao "dobri" gen, kako mama kaže, da nije nje i Senada, ni košulju na leđima ne bismo imali. I drago mi da je tako, Tata. Do zadnjeg dana Ti si imao dušu dobrog djeteta, mogao si se obradovati i začuditi kako samo dijete zna.

Znam da vidiš al' da Ti i kažem, moj Sandro ima naš gen. Kad ga zagrlim, i Tebe grlim, Tata.

I još nekog. Znaš.

Znam da je veliki, al' kad si već tu...pripazi mi sina, Tata.

Volim Te neizmjerno, kako samo ćer oca voljeti može.

Tvoj "Sin"