Bećo Četić je neosporno najmarkantnija figura u familiji Četića. Uglavnom zahvaljujući bogatstvui i ugledu kojij je stekao u periodu između dva svjetska rata familija Četića se uvrstila u red uglednih i moćnih bihaćkih porodica.

Bećo je bio najmalđi sin Mustafe Četića i Džehve Alijagić. Imao je starijeg brata Ibrahima i sestru Hatidžu. Prema sjećanju tetke Hadžere Alagić, njegove kćerke, Bećo je izgubio oba roditelja još kada je bio malo dijete. Zapravo ih se uopće nije sjećao. Poslije smrti roditelja djecu je preuzeo i vodio brigu o njima stric Hasan i njegova žena Sara. Kada se Hatiža udala za Husu Hadžihasanovića uzela je Beću kao malog dječaka sa sobom i on je rastao u njenoj kući u Prekounju, odmah do nekadašnje samoposluge Pionir, sa istočne strane. Hadžera je pričala da je u to vrijeme Bećo dobio vodene kozice (varičele), i da mu je oko iscurilo na njenom ramenu ! Kao što je lako iz ovog kazivanja vidjeti život ga nije milovao, ni najmanje. Medjutim, nastavak Bećine životne priče doživjeće nevjerojatan obrat !

Vjerojatno kao i većina muslimanske djece na kraju XIX vijeka i Bećo je pohađao mejtef i učio pisati i čitati arapski. Nikad nije naučio čitati i pisati svoj maternji jezik. Svi pričaju da je potpisivao mjenice na arapskom, kao i da je zbrajao na neki čudan način koristeci arapsku notaciju ( vidi link Izvori podataka - Bećo Četić II dio ). Pošto je suprug njegove jedine sestre Hatidže ( Huse Hažihasanović ) bio šuster, Bećo je kod njega izučio šusterski zanat i počeo raditi za njega. Početkom dvadesetog stoljeća Bećo je oženio po volji svoje sestre Fatu Ćehajić, sa kojom je dobio troje djece: Džehvu, Šerifu i Muharema. Živjeli su u roditeljskoj kući u Hatincu vrlo teško. Priča se da im je vrba rasla iz ognjišta !

Svi su primijetili da je Bećo bio neobično vrijedan i sposoban u svom poslu. Jednog dana, po priči tetke Hadžere, došao mu je jedan bogati bihaćki Židov i rekao da ga promatra već duže vrijeme i da misli kako je jako vrijedan i sposoban i da je šteta da se ne osamostali, i ne počne da radi za sebe. Bećo je odgovorio da ne može, jer nema kapital da počne. Kad je ovaj odgovorio da će mu on dati da počne, Bećo je odbio, sa obrazloženjem da ne može uzeti novac koji nije u stanju da vrati. Na to mu je Židov rekao da to nije problem, da će on njemu dati kapital da počne, a da mu on vrati kad mogne! Tako Bećo pristane na dogovor, kupi materijal, iznajmi prostor i krene sa puno nade u samostalni posao. Međutim, desilo se najgore što se moglo desiti: ubrzo je neko provalio u radnju i odnio sav materijal i alat. Šta sad uraditi ? Nema ništa , a dužan! Pokupi se Bećo, ode tom Židovu i kaže šta mu se desilo. Ovaj mu je rekao da će mu dati novac ponovno! Kako ću uzeti novac ponovno, a već u ovakvom belaju ? - pitao je Bećo. Poslušaj me, opet uzmi novac i samo nastavi. Poslije ovog događaja posao mu je krenuo nevjerojatno dobro. Ne samo da je uspio da vrati posuđeni novac, nego se i zaista obogatio. Stalno je prepričavao kako bi doživotno hranio onoga ko ga je pokrao, samo kad bi znao ko je to bio, jer mu je taj donio nafaku kakva se nije mogla ni zamisliti ! Vidi link Izvori podataka - Bećo Četić I dio )

Bećo je uspio u periodu do Drugog svjetskog rata otvoriti dva dućana sa kožarskim proizvodima ( jedan na glavnoj otoci u gradu i drugi u Prekounju ), izgraditi veliki mlin na imanju u Hatincu, kupiti 500-600 dunuma zemlje ( Hatinac, Zlopoljac, Pokoj, Vrkašić, Ceravci ) i napraviti veliku porodičnu kuću u Hatincu. Imao je dvije žene i devetoro preživjele djece. Priča se da je bio naočit, neobično vrijedan, vrlo poštovan i strog čovjek. Jako je volio svu svoju djecu i brinuo se vrlo brižljivo o svima i svemu. Nije bio strogo religiozan, više je poštovao muslimanske običaje ( vidi link Fika Žiga - Bećo Četić) i imao intenzivne kontakte i sa Srbima i Hrvatima i Jevrejima. Išao je kroz život više sa one praktične strane, po zdravom rezonu i gurao posebno mušku djecu umjesto prema nacionalno-vjerskom prema građanskom svjetonazoru. To je naravno ostavilo duboke tragove na cijelu familiju u budućnosti.

Najstariji sin Muharem je pričao da je njegov otac Bećo imao stalno ispred sebe mapu zemljišta oko kuće svog oca Mustafe, kojeg uopšte nije pamtio i da je polako otkupljivao zemlju oko nje. Imao je očito jasnu viziju zemlje i imanja koje i danas postoji gotovo u originalnoj veličini. Pogledajte fotografiju Sulejmana Alagića načinjenu iz zraka sa pogledom uzvodno od Bakšaiškog mosta, na kojoj je crvenom bojom označeno Bećino imanje:




Kako priča tetka Feza plaćao je svaku "stopu dukat" ( pogledajte više detalja na linku Izvori podataka - Bećo Četić - III dio). Izgradio je porodičnu kuću na samoj međi prema parceli svoga starijeg brata Ibrahima, koju je lijepo opisao Hasan Četić ( vidi audio zapis Izvori podataka - Opis stare kuće ). Kuća je imala pet soba na gornjem katu. Najinteresantnija je bila Šarena soba, koju je Bećo napravio za specijalne goste, kao npr. srpskog vladiku. Hranu je u takvim prilikama spremala Sara žena njegovog strica Hasana, koja je bila poznata kao vrlo pedantna žena, a goste je služio Mehmed Hibin. U donjem dijelu kuće bila je štala sa 20 krava, 4 konja i hambarima sa pšenicom,grahom i sličnim namirnicama. Oko kuće bile su tri velike kurzane, nadstrešnica za konjska kola i na dijelu prema Uni stogovi sijena. Ispred kurzane prema Dolini bila je ogromna količina drva koja su se dovlačila tokom cijelog ljeta, pošto se ložilo desetak peći po dućanima, mlinu i kući. Interesantno je da su pod srednjom kurzanom, paralelno sa proganom bila dva njemačka ovčara, koje je Bećo kupio u Zagrebu i koji su zauvijek ostali najomiljinija vrsta pasa u familiji.

Glavni dućan na otoci se nalazio pri kraju desne strane puta s kojim se dolazilo sa pješackog drvenog mosta iz Prekounja. Prema priči Hasana Četića Bećinog sina ( vidi audio zapis Izvori podataka - Radnje na otoci ) bila su u stvari dva dućana; glavni dućan za prodaju, a iza je postojao drugi prostor u kojem je radilo 5-6 obućara i opančara na proizvodnji. Na osnovu njegovog opisa sam oznacio te dućane crvenim krugovima na jednoj predratnoj staroj fotografiji otoke.Drugi dućan je bio u Prekounju gdje je današnji Modni salon, iza kafića Skala kada se ide s glavnog mosta u Prekounje.



Mlin u Hatincu je sagrađen 1934. godine. Sagradio ga je Vojko u to vrijeme čuveni majstor iz Kralja, koji je bio i njegov prvi mlinar. Na mjestu nekadašnjeg prirodnog malog potoka širokog oko jednog metra prokopan je kanal koji je obezbjeđivao dovoljno vode za rad osam žrvnjeva. Dno tog kanala je bilo popođeno sa drvenim daskama, a sam mlin je stajao na betonskim stubovima, koji i danas postoje. Za to vrijeme to je bio vrlo originalno i moderno izgrađen mlin na Uni. ( vidi audio zapis sa Hasanom Četićem Izvori podataka - Izgradnja mlina i video snimak sa Fezom Salihović Izvori podataka - Lučica - Mlin ). Danas mlin izgleda kao na fotografiji Sandra Pajazetovića:



Svi dućani i stara kuća u Hatincu su uništeni u Drugom svjetskom ratu. Tako je Bećo u ratu izgubio sve osim mlina na Uni. Poslije rata se razbolio i završio u bolnici. Ljekari su mu morali amputirati obje noge i godinu dana nakon toga umro je 1948, godine ( vidi audio zapis Hasana Četića Bećina smrt ).